\",\"icon\":\"twitter\",\"link\":\"https://twitter.com\"},{\"svg\":\"\",\"icon\":\"facebook\",\"link\":\"https://www.facebook.com/zagrebacki.duhek\"},{\"svg\":\"\",\"icon\":\"instagram\",\"link\":\"https://www.instagram.com\"}],\"settings\":{\"styles\":{\"align\":\"flex-start\",\"justify\":\"center\",\"position\":\"6/3/7/9\",\"icon-size\":\"20px\",\"icon-color\":\"var(--colors-light)\",\"icon-spacing\":\"\",\"icon-direction\":\"row\",\"icon-color-hover\":\"232323\",\"m-element-margin\":\"0 0 15px 0\",\"space-between-icons\":\"50px\"},\"useBrandColors\":false}},\"osJNJ--Kx1\":{\"type\":\"GridImage\",\"settings\":{\"alt\":\"Noa\",\"image\":\"https://assets.zyrosite.com//Yyvn5JbV7qhLBv8W/Noa-mnlNnOp80RuZ9gQ6.jpg\",\"styles\":{\"align\":\"center\",\"justify\":\"center\",\"position\":\"1/7/8/11\",\"object-fit\":\"cover\",\"m-element-margin\":\"0 0 16px 0\"}}},\"pO8gatwvfN\":{\"type\":\"GridTextBox\",\"content\":\"
O NAMA...
Uređivanje pasa često podrazumijeva i čitav niz kompleksnih postupaka koji, nadalje, zahtijevanju određeni stupanj mirnoće i naviknutosti životinje na predstojeće tretmane, a što u praksi najčešće nije slučaj.
Stoga, kao rezultat nedostatnog poznavanja pseće prirode i/ili nedostatnog vremena posvećenog konkretnoj životinji na tretmanu zbog drugih klijenata u nadolazećim terminima, rezultat uređivanja psa - čak i ukoliko zadovoljava onaj tehničko - estetski kriterij - često biva i zamjetna trauma, koja se, međutim, najjasnije ispoljava već pri sljedećem posjetu salonu u vidu krajnje nevoljkosti psa da uopće uđe u prostor!
U našem salonu, podjednaka se pažnja posvećuje svim momentima uređivanja psa pa prvi koraci nipošto nisu raščešljavanje i kupanje psa, već (re)socijalizacija psa na groomera, salon kao takav i sve u njemu!
Moje cjelokupno znanje prikupljeno u trinaest godina izravnog rada sa psima - i životinjama općenito - može se sažeti u jednu jedinu rečenicu, a to je: Nema \\\"loših\\\" pasa, samo krivih pristupa.
Sva sredstva koja se koriste pri njezi i higijeni pasa u našem salonu u potpunosti su prirodna i blaga te maksimalno prilagođena pH vrijednosti pseće kože a All Systems i Pet Silk neki su od brandova u svakodnevnoj upotrebi.
Kao licencirani aroma i fitoterapeut za pse, određenu paletu pripravaka za njegu dlake kao i za zaštitu od egzoparazita izrađujem sama dok se s našim holističkim proizvodima možete pobliže upoznati u sekciji „Aromaterapija za pse“.
Uzmimo da ste nabavili štene (ili to želite učiniti!) no zbog poslovnih obveza tijekom dana, dio dana niste u mogućnosti osobno biti sa psom, nemate nekoga da ga pričuva, a ujedino ga nemate ni srca ostaviti samog doma! Zbog ovog problema, ljudi čak često i odustaju od svojih namjera da ostvare svoj san i nabave psa, dok drugi prolaze prave noćne more mijenjanja rasporeda i smjena, kako bi se u što većoj mjeri prilagodili potrebama ljubimaca.
U slučaju da vas muči bilo koja varijanta od gore navedenih pitanja - na pravom ste mjestu!
Naime, kod nas već godinama postoji uhodani vrtić za pse namijenjen svim uzrastima, u kojemu psi, uz redovitu dnevnu njegu, igru i hranjenje, dobivaju i jako puno po pitanju socijalizacije s drugim psima, ljudima i, općenito, svim vještinama nužnim za \\\"preživljavanje\\\" u gradu.
Upis u vrtić
Uvjeti za upis u vrtić su slični kao i kod ljudske djece, tako da je prvi postulat čuvanja štenaca uredno cijepljenje, odnosno, vakcinacija psa.
Naime, primarno zbog vlastite sigurnosti i sigurnosti drugih pasa na čuvanju, svi psi prije dolaska u vrtić nužno moraju biti procijepljeni na zarazne bolesti te očišćeni od parazita!
Pod \\\"zaraznim bolestima\\\" podrazumijevamo mix cjepiva koji štenad prima po prvi puta vjerojatno još i prije no što će stići u vaš dom (ovisno o politici uzgajivačnice, odnosno, udruge iz koju psa udomljujete), a spada u tzv. obvezna cjepiva, za razliku od onih opcionalnih i dobrovoljnih. Obveznim cijepljenjem štenadi pse štitimo od određenih zaraznih bolesti čiji bi ishod, u slučaju zaraze, mogao biti koban!
Obvezno cijepljenje obuhvaća sljedeći niz bolesti:
Štenećak
Štenećak je vrlo zarazna virusna bolest koja može dovesti do teških problema u probavnom sustavu, dišnim organima (jaki kašalj, gnojni iscjedak iz nosa i očiju) ili do smrtonosnih grčeva i paralize.
Zarazni hepatitis pasa
Pseći adenovirus koji uzrokuje hepatitis obično se nalazi u vodi ili hrani onečišćenoj urinom i prvo se očituje groznicom, upalom očiju i bubrega. Ako virus zahvati i jetra, to se očituje iscrpljenošću, povraćanjem i proljevom. Hepatitis je smrtonosan osobito za mlade i slabe pse.
Parvoviroza
Parvovirozu uzrokuje vrlo zarazan i otporan DNA-virus CPV. Od posljedica ove bolesti (dehidracija ili trovanje zbog jakog povraćanja, visoke temperature do 41,5 °C i krvavog proljeva) umiru osobito mladi psi. No, ako životinja ovu bolest ipak i preživi, često se dogodi da umre za nekoliko godina od naknadnih posljedica parvoviroze, zbog oslabljenog imuniteta ili srčanih problema.
Leptospiroza
Leptospirozu, poznatu i kao pseći tifus, prenosi bakterija roda Leptospira koja se zadržava većinom u onečišćenoj zemlji ili vodi.Ova visoko zarazna bolest može izazvati teška oštećenja organa osobito kod mladih pasa ili pasa slabog imuniteta, koja često mogu završiti smrću. Leptospiroza se zadnjih godina značajno proširila. S obzirom na to da se može proširiti i na ljude i biti vrlo opasna, savjetujemo hitno cijepljenje.
Bjesnoća
Kao što se leptospiroza može prenijeti na ljude, isti je slučaj i s bjesnoćom. Radi se o tzv. zoonozama koje obavezno treba prijaviti. Bjesnoća se kod pasa prenosi virusom i ima karakteristične simptome kao što su jako slinjenje i povećana agresivnost te je uvijek smrtonosna.
Kada treba cijepiti psa?
Iako u vezi s učestalosti i razmakom između cijepljenja postoje različiti pogledi i mišljenja, veterinari i vlasnici pasa složni su barem kada se radi o hitno potrebnom osnovnom cijepljenju štenadi.
Kada se, nakon perioda sisanja, polagano smanji zaštita majčinim antitijelima (koja se na početku dobiva majčinim mlijekom), u dobi od 8 tjedana treba započeti s osnovnim cijepljenjem.
Prvo cjepivo u osmom, odnosno, eventualno u dvanaestom tjednu starosti služi samo za aktiviranje imuniteta.
Potpuni imunitet protiv bolesti za koju je primio cjepivo pas u pravilu stječe tek nakon druge injekcije, iz čega proizlazi da je prvo cjepivo potpuno besmisleno ako se izostavi drugo ili treće cijepljenje!!!
Za mlade pese na čuvanju nužno je psa, dakle, prije samog dolaska u vrtić i, samim time, kolektiv, procijepiti barem dva puta kako bi razvio relevantnu imunološku reakciju, odnosno, stekao imunitet. Pri tome nam je bjesnoća, ujedino \\\"najpopularnija\\\" bolest protiv koje obvezno cijepimo pse, no ujedno i zadnja na listi imunizacije i prioriteta u pet sittingu.
Zašto?
Stoga što je vjerojatnost zaraze bjesnoćom u Hrvatskoj u urbanim zonama gotovo ravna nuli; dakle, ukoliko vaše štene još nije doraslo cjepivu protiv bjesnoće, doticaj s drugim psima, posebice onim kućnim, odraslim i imuniziranim, zasigurno neće rezultirati zarazom vašeg psa bjesnoćom... dok npr. sa štenećakom to, na žalost, zbog daleko veće prisutnosti virusa, često nije slučaj. Naime, čak i imunizirani psi mogu biti prenosnici.
Uz ova obvezna cijepiva, postoji i niz onih opcionalnih, kao što je, primjerice, cjepljenje protiv zaraznog psećeg kašlja. Osobno, to čak ni ne preporučam, jer se tu, kao i u slučaju npr. humanih viroza, sam patogen mutacijama mijenja iz godine u godinu pa, ukoliko ste psa i cijepili, postoji mogućnost da će opet pobrati drugi soj.
Za razliki od štenećaka, virusni kašalj nije bolest koja ima letalni ishod a u slučaju eventulanih sekundarnih infekcija respiratornog sustava bakterijskom upalom, stvar se lako rješava antibioticima.
Naravno, baš kao i kod ljudske djece, i štenci moraju proći određeni mikrobiološki spektar, pri čemu se imuniziraju stvarajući prirodni imunitet.
Osim cijepljenja, vrlo je važno i da pas bude očišćen od parazita!
Dehelmintizacija ili čišćenje pasa od unutarnjih parazita počinje već u dobi od mjesec dana i treba se ponavljati svaka 2 tjedna do dobi od 4 mjeseca, nakon toga se preporuča ponavljati svaka 3 mjeseca kroz cijeli životni vijek životinje. Na tržištu postoji više vrsta i oblika preparata za dehelmintizaciju- sirupi, paste i tablete koji se doziraju prema tjelesnoj težini životinje. Najbolji savjet o odabiru preparata, pravilnom doziranju i upotrebi dobit ćete kod svog veterinara. Nakon dehelmintizacije, obavezno je nekoliko dana sakupljati izmet psa i neškodljivo ga ukloniti.
Kada ste to obavili - spremni ste za vrtić!
Dob za vrtić
Što se tiče samog dobnog ograničenja pasa koji dolaze na čuvanje, preduvijet je samo gore spomenuto cijepljenje i dehelmizacija(čišćenje od parazita). Dakle, ništa po pitanju neke konkretne dobi, nije prerano ili prekasno, tako da se u vrtić podjedanko primaju psi u starosti od 3-4 mjeseca, kao i oni od 6 mjeseci ili nekoliko godina starosti!
Vrijeme boravka vašeg psa u vrtiću može varirati od jednog do deset, pa i više, sati dnevno. Ovisno o potrebama posla, naš vam je vrtić na raspolaganju i vikendima i praznicima, baš kao što imamo i opciju noćenja!
Akomodacijacija
Akomodacija štenadi ili odraslih pasa na vrtić, odnosno, boravak van poznate sredine doma i vlasnika, nešto je što se zapravo odvija puno brže i lakše nego što je to slučaj s npr. ljudskom djecom. Kako su psi bića čopora, do sada, u punih 11 godina odkako se bavimo ovim poslom, zaista nismo imali niti jedan jedini slučaj šteneta koje se ne bi momentalno akomodiralo na smještaj. Naravno, tome primarno možemo zahvaliti našoj vjernoj pet sitterskoj psećoj postavi - Lisi i Lady - kao i ostalim mladim štićenicima na skrbi!
I tako, dok većina vlasnika u suzama vizualizira svog mališana uplakanog i prestrašenog u nekom kutu, realnost je (hvala Bogu!) nešto sasvim suprotno!
Čak i ako pas u početku pokazuje određene znakove straha, zahvaljujući urođenoj štenećoj znatiželji, nagonu za druženjem i igrom te tipičnom dječjem entuzijazmu, već nakon pola sata po dolasku možete promatrati svoje štene u ludo zabavnom trku s drugima!
Pritom je bitno napomenuti da i ovdje vrijedi pravilo kao i u vrtiću: kada, nakon inicijalnog upoznavanja, dogovorite termine i počnete dovoditi psa redovno - zbrište na posao čim prije! Svako duže zadržavanje i, posebice, iskazivanje nerealne zabrinutosti, u psu samo izaziva dodatnu nelagodu.
Zamislite npr. sebe!
Netko vas dovede negdje gdje ćete privremeno boraviti i gdje vam se jamči sigurnost i ugodan boravak. Onda se ta osoba s vama pozdravlja u nedogled, uvjeravajući vas da će sve biti u redu, sa suzama u očima i drhtavim glasom!
Kako biste se osjećali, što biste pomislili?!
\\\"Čekaj malo...nekaj se ziher događa! 'Di su me to doveli?!\\\"
Iako psi nisu racionalni poput nas, vrlo su empatični pa takve rastanke doživljavaju na način sličan nama, samo bazirajući svoja \\\"čitanja\\\" na instinktu i osjećajima.
Zato uvijek preporučam svim novim vlasnicima i klijentima da pri ostavljanju psa na čuvanju, budu što mirniji, sigurniji i kraći pri rastanku!
Jer vrijeme proleti za čas, vaša je beba opet s vama, a i kod vas i kod nje, na taj smo način izbjegli nepotreban stres!
Vrijeme boravka psa u vrtiću
Vrijeme boravka vašeg psa u vrtiću može varirati od jednog do deset, pa i više, sati dnevno.
Ovisno o potrebama posla, naš vam je vrtić na raspolaganju i vikendima i praznicima, baš kao što imamo i opciju noćenja!
Što treba donjeti sa sobom?
Uz mladog psa, osim potvrde o cijepljenju (veterinarska knjižica), potrebno je donjeti i hranu koju ste odabrali za svoje štene, budući da svatko od klijenata u pravilu ima drugačiji menu.
Hrana svakako može biti i naša, uz prethodnu napomenu o preferiranom brandu, kako bismo se, u slučaju da je trenutno nemamo, mogli na vrijeme opskrbiti!
Budući da se mladi psi u prosjeku hrane tri puta dnevno, pas kod nas najčešće dobije doručak i ručak, dok je do večere već doma s vama! U slučaju dužeg zadržavanja na poslu, ne brinite, pas će biti nahranjen i navečer ili kada god i kako to njegove prehrambene potrebe i/ili navike nalažu!
Izuzev hrane i veterinarske knjižice, sa psom ne trebate donositi apsolutno ništa više!
Igračkice i ležajeve osiguravamo mi u sklopu vrtića a, uostalom, svaka igračkica koju eventualno i donesete sa sobom najvjerojatnije će stradati u napadu mnogih sitnih mlječnjaka našeg štenećeg čopora!
Što nudimo?
Dnevni program skrbi:
Po preuzimanju vašeg psa, u slučaju da ste kod kuće preskočili doručak, prvo ga uvodimo u posebnu prostoriju gdje pas dobiva svoju hranu.
Po doručku, smješta se s drugom štenadi gdje započinje cjelodnevno natjeravanje i igra!
Psi se nikada ne drže u boxevima, niti vani na otvorenom, već cijelo vrijeme borave s nama u prostorijama našeg (a uskoro maltene i vašeg!) doma, baš kao što je to slučaj i u njihovu vlastitu domu!
Zbog ovakvog načina čuvanja kod pasa nema stresa, straha, odbijanja hrane, isl. , međutim, zbog takvog pristupa nismo u mogućnosti uzeti veći broj pasa na čuvanje istovremeno. Problem je jedino što su povremeno mjesta dosta ograničena pa je, u slučaju potrebe, dobro rezervaciju planirati što prije!
S duge strane, psu to omogućava daleko ugodniji boravak, individualni pristup i skrb kakvu doista i zaslužuje!
Budući da psi borave s nama doma - poput naših pasa - kako bismo im osigurali istrčavanje i igru na otvorenom, izvodimo ih u nekoliko šetnji tijekom boravka ili se puštaju u ograđeno dvorište!
Kod mladih pasa, ovi su izlasci u nekoliko šetnji tijekom boravka (naravno, ovisno i o vremenskim uvjetima!) veliki plus jer omogućavaju i izravnu socijalizaciju po svim stavkama dnevnog reda jednog gradskog psa:
- socilaizacija s drugim psima,
- privikavanje na vršenje nužde vani,
- privikavanje na šetnju na povodcu/lajni,
- privikavanje na redoviti grooming (iščetkavanje i njegu dlake kod dugodlakh pasmina),
- privikavanje na hod po stepenicama (1. kat),
- privikavanje na gradske uvjete (tramvaji, automobili, drugi ljudi, djeca, itd.)
Cijena vrtića
Cijena jednokratne usluge vrtića za pse iznosi od 40 - 80 kn a ovisi o dužini dnevnog boravka.
Čuvanje psa jednokratno od 1-3 sata iznosi 40 kn.
Čuvanje psa jednokratno od 4-8 sati iznosi 60 kn.
Čuvanje psa jednokratno od 8- 10 sati iznosi 80 kn.
U slučaju boravka dužeg od 10 sati u jednom danu, cijena jednokratnog čuvanja iznosi 100 kn.
Cjelodnevni boravak uključujući i noćenje (24 sata), iznosi 150 kn.
VAŽNA NAPOMENA:
Štićenici udruga/azila te psi spašeni od eutanazije ostvaruju i popust od 10% od ukupne cijene uz predočenje ugovora o udomljenju/iskaznice!
Šišanje 100.00 kn
Kupanje i šišanje 150.00 kn
Kupanje 80.00 - 100.00 kn
Kupanje i oblikovanje 100.00 kn
Kupanje i raščešljavanje 100.00 kn
Šišanje jako zapetljane dlake u
čvorovima na kratko 180.00 kn
Kupanje i šišanje jako zapetljane dlake u
čvorovima na kratko
200,00 kn
2.) Srednje pasmine pasa (10 do 20 kg)
Šišanje 150.00 kn
Kupanje i šišanje 180.00 - 230,00 kn
Kupanje
100.00 - 130,00 kn
Kupanje i oblikovanje
140.00 - 180,00 kn
Kupanje i raščešljavanje 140,00 - 180,00 kn
3.) Velike pasmine pasa (20 do 30 kg)
Šišanje
220.00 kn
Kupanje i šišanje
250.00 - 300.00 kn
Kupanje
130.00 - 230.00 kn
Kupanje i oblikovanje
150,00 - 250.00 kn
Kupanje i raščešljavanje
250,00 - 330,00 kn
4.) Vrlo velike pasmine pasa ( od 30 kg )
Šišanje
250.00 - 300.00 kn
Kupanje i šišanje 300.00 - 350.00 kn
Kupanje
200.00 - 350.00 kn
Kupanje i oblikovanje
250.00 - 350.00 kn
Kupanje i raščešljavanje
250.00 - 350.00 kn
Naš članak o psima objavljen na portalu Udruge gradova u Republici Hrvatskoj :-)
\",\"settings\":{\"styles\":{\"text\":\"left\",\"align\":\"flex-start\",\"justify\":\"center\",\"position\":\"1/3/3/9\",\"m-element-margin\":\"0 0 16px 0\"}}},\"InaCnDqkT4rgugQq6NLds\":{\"type\":\"GridTextBox\",\"content\":\"Čagalj, šakal ili zlatni čagalj (Canis aureus) najraširenija je vrsta čaglja na svijetu a genetska istraživanja pokazala su da je rodbinski bliži sivom vuku i kojotu. U duljinu naraste 120 cm (od čega na rep otpada 30 cm), u visinu do 50 cm, mase je oko 10 kg. Vrlo je prilagodljiva vrsta koja se hrani raznom vrstom hrane, a i živi u klimatski različitim uvjetima, tako da ga nalazimo od afričkih savana, preko planina Kavkaza, sve do šuma Indije. U Hrvatskoj je ponajviše raširen u cijeloj Dalmaciji i priobalju sve do Istre, a također se pojavljuju u istočnoj Slavoniji i Baranji, kao dio oporavljene populacije iz Mađarske.
Naravno, kao što ste uočili, susrećemo ih i u predgrađima Zagreba!
Čagljevi formiraju monogamne parove i brane svoj teritorij od drugih parova, označavajući ga mokraćom ili izmetom. Teritorij može biti dovoljno velik i za mladunce roditeljskog para, koji još uvijek nisu osnovali svoj teritorij. Ponekad se okupljaju u manje čopore, na primjer, pri hranjenju na nekoj od strvina, ali najčešće love sami ili u paru.
Najaktivniji su u zoru i uvečer. Hrane se malim glodavcima, voćem, kukcima i strvinama pa su, shodno tome, itekako potrebni su da bi održavali ravnotežu u prirodi!
Novinski natpisi, međutim, nimalo ne pomažu prirodi, a čagljevima još manje! Istražujući materiju, naišla sam na xy priča o napadima krvoločnih čagljeva na lovce, koji su se od zvijeri potom morali braniti puškom. Priče mi ne drže vodu stoga što jedna sitna životinja od jedva desetak kila jednostavno fizički ne može ugroziti lovca od stotinu-i-kusur kg, i to još oboružanog puškom! Plus, da još jednom naglasim, čagljevi su iznimno plahe životinje!
Ne, nešto tu ne štima; čagalj će ugristi čovjeka jedino ako je sasvim satjeran u kut, u slučaju krajnje nužde i samoobrane... No, kako konkretno izgleda zlatni čagalj u odnosu na čovjeka, kakve je prirode i koliko je „krvoločna zvijer“, svakako možete provjeriti u ovom izvrsnom članku o udruzi „Zlatni čagalj“ i njihovim štićenicima!
Priroda canida
Teško je donijeti neki smislen zaključak o općem ponašanju pripadnika porodice canida, a koje bi bilo zajedničko svim vrstama. Uzrok tome je taj što se pojedini rodovi i vrste unutar ove porodice znatno međusobno razlikuju. Primjerice, iako su sve vrste canida po definiciji mesojedi, te stoga sve imaju „hunting drive“, nagon lova i ubijanja, on se značajno razlikuje od vrste do vrste (primjerice, vukovi i domaći psi).
Kao slično ponašanje kod svih canida veterinar i autor knjige „The healing touch of dogs“, Michael W. Fox, opisuje uvod u socijalni susret pripadnika iste vrste. Susret počinje uzajamnim njušenjem genitalnog i analnog područja, kao dijelom i ušiju, njuške te analnih žlijezda. Međutim, njušenje područja repne žlijezde opaženo je samo kod crvenih, arktičkih i sivih lisica, te nešto rjeđe kod prerijskih vukova, dok nikada nije registrirano kod domaćih pasa, koji vrlo rijetko uopće imaju repnu žlijezdu.
Dijelom su prepoznati i isti obrasci ponašanja između različitih vrsta pa tako Fox opisuje uspješan poziv na igru između chihuahue i prerijskog vuka, uzajamno pokazivanje podređenosti između mladih kojota i vukova, kao i trenutke igre odraslog vuka s odraslom crvenom lisicom.
U svakom slučaju, canida ima svakakvih, malih, velikih, čupavih i dlakavih. O njima su ispredane bezbrojne legende, napisane knjige i ispripovijedane priče, snimljeni filmovi i serije, neki su ušli u povijest kao pravi heroji, dok nas drugi svakodnevno spašavaju već samim svojim postojanjem...
Jednu divnu seriju slika, preuzetu sa stranice www.caninest.com, koja sasvim prikadno ilustrira njihovu različitost, donosimo vam i u prilogu ovog teksta a, neovisno o tome bili oni divlji ili pitomi, jednostavno ih volimo!
No, ključ ljubavi za bilo koju vrstu različitu od naše, u slučaju da vam ona nije već prirođena, jest razumijevanje.
U nadi da smo vas ovim člankom još malo više približili fascinantnom svijetu pasa u svim njegovim pojavnim oblicima, pozdravljamo vas do sljedećeg članka i nove avanture s znanim nam i neznanim životinjama!
Ivana Janković,
Croatian Wildlife Research and Conservation Society/\\\"Zagrebački duhek\\\"
Porodica: Psi (Canidae)
Red: Carnivora (Zvijeri)
Evolucija canida započela je prije oko 40 milijuna godina u kasnom eocenu, u Sjevernoj Americi. Porodici Canidae pripadaju lisice, čagljevi, kojoti, vukovi te domaći psi. Današnji canidi potječu iz skupine drevnih zvijeri iz porodice Miacidae - životinja sličnih lisici, samo s tom razlikom što su tada još mogle uvlačiti pandže - da bi se daljnjim razvojem porodica Canidae razdvojila u tri razvojne linije, odnosno potporodice - dvije izumrle: Hesperocyoninae i Borophaginae, te sadašnju potporodicu Caninae. Recentna potporodica (Caninae) danas broji 13 rodova i 37 vrsta, pri čemu se recentni psi mogu podijeliti na tribus pravih lisica (Vulpini) i tribus pravih pasa (Canini). Doduše, u tribusu pravih pasa ima i više vrsta koje su zapravo vrlo slične - lisicama!
Domaći pas (Canis lupus familiaris) vjerojatno je prva udomaćena divlja životinja ikad!
Najstariji fosilni ostaci koji ukazuju na domestikaciju psa stari su između 12.000 godina (nalazište u Izraelu) i 15.000 godina (nalazište u Njemačkoj).
Međutim, čini mi se da u pogledu samog procesa domestikacije pasa, što ga više proučavaš, manje toga znaš! Teorije se isprepliću, obaraju ili podržavaju jedna drugo, pa se jedna struja priklanja tezi vučjeg podrijetla domaćeg psa, dok druga pak zagovara tezu postanka domaćeg psa od zajedničkog vučjeg pretka nalik lisici.
Ono što nesumnjivo stoji jest činjenica da su psi danas su rasprostranjeni na svim kontinentima svijeta, dok ih prvobitno nije bilo u Australiji, na Novom Zelandu, Novoj Gvineji, Madagaskaru i Antarktici, gdje su naknadno prošireni djelovanjem čovjeka.
Timothy Hugh Clutton-Brock, britanski zoolog poznat po svojim komparativnim studijama ponašanja u ekologiji sisavaca, objašnjava fenomen domestikacije pasa kao dva isprepletena procesa. Prvi, biološki proces nalik je prirodnoj evoluciji u kojoj su životinje-roditelji postale reproduktivno izolirane od divlje populacije te formirale malu, temeljnu skupinu, koja se u početku temeljila na parenju u srodstvu i koja je time pretrpjela i stanoviti genetički otklon. Nadalje, takve temeljne skupine rastu i genetski se mijenjaju prirodnom selekcijom uslijed promjena okoliša i utjecaja čovjeka. Međutim, takvi pitomi vukovi postaju sve manje slični svojim precima jer su prirođeno nepostojane karakteristike (poput boje krzna, nošenja ušiju ili repa te veličine i proporcije udova) promijenjene kombinacijom prirodne i umjetne selekcije.
Drugi, društveni proces, započeo je kada su praljudi prisvojili i integrirali (pra)pse u svoje zajednice. („The domestic dog“, Serpell, 1995.)
Nakon ledenog doba, mezolitska su se društva počela kontinuirano naseljavati, što je kreiralo prostor pitomijim vukovima za daljnju domestikaciju. Vođeni novim, lako dostupnim nalazištima hrane, ti pitomiji vukovi vjerojatno su bili manje genetski predodređeni bježanju od ljudi, čime su svakako stekli i prednost prilikom selekcije naspram onih divljih. („Dogs: A New Understanding of Canine Origin, Behavior and Evolution“, Raymond and Lorna Coppinger , 2001.)
Nadalje, teritoriji određenih vučjih čopora vjerojatno su formirani u blizini ljudskih naselja i stoga što su ih ona prirodno štitila od ostalih, manje prijateljski raspoloženih čopora vukova ili plemena ljudi. Ovo je potom rezultiralo kreiranjem svojevrsnog „ekološkog prostora“, koji je dalje olakšavao (pra)psima nove morfološke i genetske promjene, a koje su, na posljetku, vodile i razvoju domaćeg psa.
Izuzev fizičkih karakteristika, psi su uslijed kontinuirane domestikacije bili podvrgnuti i znatnim promjenama u ponašanju pa se domaći pas transformirao u mirniju, nježniju i odaniju životinju od svog divljeg pretka - vuka. Jedna od omiljenih kvaliteta pasa svakako je sklonost zadržavanja karakteristika šteneta i u odrasloj dobi, što je najvjerojatnije također adaptacija nastala prilikom procesa domestikacije.
Ostale razlike u ponašanju uključuju uzorke agresivnog ponašanja između vrsta. Naime, kada vukovi postanu spolno i društveno zreli, skloniji su agresivnije i direktnije konkurirati za društveni status, a i stil tučnjave im se znatno razlikuje! Dok psi ograničavaju svoj napad na glavu, vrat i ramena, vukovi više koriste blokade tijelom te napadajući ekstremitete stavljaju protivnika u ranjiviju poziciju. Jedinstvena kvaliteta poticana kod domaćeg psa jest i spremnost na toleranciju nepoznatih, dok tipični vuk ne prihvaća nepoznate jedinke unutar ustaljenog čopora. Ujedno, vuk je oprezan u blizini ljudi te ima nisku granicu tolerancije pri započinjanju sukoba. Druga značajna razlika je u tome što psi fizički i spolno sazrijevaju mnogo ranije od vukova. Psi postaju spolno zreli u dobi od 7-10 mjeseci, dok vukovi postaju spolno zeli u dobi od, otprilike, 22 mjeseca. Uz to, psi se redovito pare s više patnera, kuje se tjeraju dvaput godišnje, a mužjak psa plodan je tijekom cijele godine. Vukovi su, s druge strane, selektivni i imaju jednog partnera čitav život; vučica se tjera jednom godišnje, a testisi mužjaka van sezone parenja atrofiraju pa je mužjak plodan samo jednom godišnje. Još jedna bitna razlika je ta da psi laju u znak upozorenja i obilježavaju teritorij uriniranjem, što vukovi čine daleko rijeđe! I, na kraju krajeva, vukovi formiraju vezu s čovjekom jedino u slučaju izostanka utjecaja odraslih pripadnika vlastite vrste i straha. S druge strane, psi se lako vežu uz ljude a, kada mogu birati, preferiraju društvo čovjeka naspram društva ostalih pripadnika svoje vrste. Pas je nastavio evoluciju te je, s vremenom, postao priučen za okupljanje i obranu stoke, za lov i sl. Daljnji procesi planskog uzgoja odabirom određenih urođenih osobina, danas nam daju preko nevjerojatnih 400 različitih pasmina pasa – dakle, raznolikost kakva nije poznata niti kod jedne druge vrste – po čemu je pas zaista jedinstven! I tako, danas imamo „Pas vs. Vuk“ situaciju, kao već legendarne oportuniste; međutim, ova davno diskonektirana braća i dalje mogu imati itekako konektirane sestre, da se tako izrazim...
Jer, vidite, krv nije voda pa se križanjem vukova i pasa i dalje dobiva plodno potomstvo!
Legendarni „Dire wolf“ uopće nije bio vuk!
Canis dirus ili „Dire wolf„ iz „Igre prijestolja“(hrv. „strašni vuk ili strahovuk“), jedan je od najpoznatijih drevnih grabežljivaca Sjeverne Amerike, koji se pojavio jednako tajanstveno kao što je i nestao. Strašni vukovi, koji su na kraju posljednjeg ledenog doba izumrli s mamutima i sabljastim tigrovima, dugo su se smatrali bliskim rođacima nešto manje strašnih sivih vukova, kakvi nam i danas lutaju Velebitom; međutim, nova analiza njihove (naravno, strašne) DNK otkriva da su umjesto pretpostavljenog linka sa sivim vucima, prešli zapravo poprilično osamljeni (ali isto strašni!) evolucijski put. Naime, toliko se razlikuju od ostalih vukova, kojota i pasa da jednostavno ne mogu pripadati rodu koji uključuje te životinje! Umjesto toga, potrebna im je potpuno nova znanstvena klasifikacija. Arheološka otkrića dokazuju da su strašni vukovi živjeli u Sjevernoj Americi prije otprilike 250 000 do 13 000 godina a bili su oko 20% veći od današnjih sivih vukova. Putovali su u čoporima, loveći bizone, drevne konje, a vjerojatno čak i male mamute i mastodonte. Znanstvenici su strašne vukove dugo klasificirali kao Canis dirus, stavljajući ih u isti koš sa sivim vukovima, kojotima i psima, no novootkriveni genetski materijal strašnog vuka otkrio je jedno sasvim novo evolucijsko obiteljsko stablo, što će reći da strašni vukovi zauzimaju vlastitu lozu, različitu od onih iz kojih su potekli afrički šakali, sivi vukovi, kojoti i psi! \\\"Iako izgledaju poput vukova, strašni vukovi zapravo nemaju nikakve veze s vukovima\\\", kaže Angela Perri, zooarheologinja sa Sveučilišta Durham, i jedna od vodećih autorica studije. Angela Perri i njezini kolege također su analizirali i proteine iz kolagena strašnog vuka, što je podjednako podržalo podjelu između vrsta. Sve veći dokazi uvjerili su tim da preporuči potpuno izbacivanje groznih vukova iz roda Canis te njihovo svrstavanje negdje drugdje unutar veće obitelji Canid, koja - osim vukova i kojota - uključuje lisice i druge psolike mesojede. Vukovi će time postati Aenocyon dirus, što je naziv predložen 1918. godine, ali koji su mediji, kako mi se čini, sasvim zanemarili. Genetska analiza nadalje otkriva kako su ovi grabežljivci vjerojatno evoluirali u Americi, gdje su stotinama tisuća - ili možda čak i milijunima godina - bili jedina vukolika vrsta ovog kontinenta. Strašni su vukovi svakako bili jedna od najčešćih i najrasprostranjenijih velikih zvijeri u pleistocenskoj Americi, no relativno je malo poznato o njihovoj evoluciji ili izumiranju. Dakle, premda su morfološki bili slični sivom vuku, strašni vukovi bili su, kako vidite, vrlo divergentna loza koja se odvojila od živih canida prije oko 5,7 milijuna godina. Za razliku od brojnih primjera hibridizacije ostalih canida, nema dokaza o protoku gena između strašnih vukova i sjevernoameričkih sivih vukova ili kojota. To sugerira da su se strašni vukovi razvili izolirano od pleistocenskih predaka ovih vrsta, dok su preci sivih vukova i kojota evoluirali u Euroaziji te kolonizirali Sjevernu Ameriku tek relativno nedavno!
A kada smo kod canida, najkarizmatičniji pas naših područja svakako jest gore spomenuti sivi vuk (Canis lupus) koji je, ni manje ni više, vrsta psa iz roda Canis.
Veličina i težina vukova jako se razlikuje jer nastanjuju vrlo velika i različita područja.